ANKARA - YILDIZ NEVIN GUNDOGMUS - Podaci koje je prikupio novinar AA pokazuje da je teroristička organizacija PKK u Siriji prisutna od 1979. godine, kada je u ovu zemlju pobjegao osuđeni vođa PKK-a Abdullah Ocalan.

Od tada je Ocalan u terorističkim kampovima u Siriji održao niz kongresa i konferencija, a ovom terorističkom organizacijom s područja Sirije upravljao je punih 19 godina.

Tadašnji sirijski lider Hafez al-Assad je posredovao u procesima smještanja PKK na sjeveru Iraka i podrške Irana ovoj terorističkoj organizaciji. Damask je Kurde, članove PKK oslobađao služenja vojnog roka, a činjenica da su Sirijci 90-ih godina činili najveću grupu unutar PKK pokazuje dimenziju ove podrške.

Nakon što je u oktobru 1998. godine potpisan Sporazum u Adani, Ocalan je protjeran iz Sirije. Nedugo nakon toga, Hafez al-Assad preminuo je 10. juna 2000. godine, a njegovu poziciju preuzeo je sin Bashar, te je odnos na relaciji PKK-Siriji ponovo je počeo funkcionisati na štetu Turske.

Assadov režim je hraneći teroriste PKK/KCK protiv Turske, obučavajući teroriste u kampovima u Siriji, te čineći Siriju sigurnom lukom za teroriste, nastojao učiniti da teroristička organizacija prestane biti opasnost po Siriju. Otkriveno je također kako je terorističke elemente zbog toga prebacivao u Tursku.

I dok je, s jedne strane, jačao teroriste na prostoru svoje zemlje, s druge strane, je imao dogovor s teroristima o vršenju pritiska i diskriminirajuće politike nad Kurdima.

U prvom periodu građanskog rata u Siriji različite kurdske grupe pružile su podršku sirijskoj opoziciji. Nakon toga u prvom planu pojavila su se imena poput lidera pokreta Budućnost Mishela Tema, koji su postali dijelom pobune protiv režima.

Nakon smrti Mishela Tema, došlo je do nagle promjene klime unutar kurdskih grupa koje su se protivile Assadovom režimu.

Osim toga, PYD/PKK je oprezno prilazila Nacionalnom vijeću Sirije koje je dominiralo početkom rata s tvrdnjama da predstavlja opozicione grupe. Nasuprot tome, Assadov režim je omogućio lakšu organizaciju PYD/PKK među sirijskim Kurdima.

Nakon što su kurdske političke partije i grupe, koje su zagovarale smjenu sirijskog režima, iskazale potrebu za različitim organizairanjem, u Erbilu je 26.-27. oktobra 2011. godine formirano Kurdsko nacionalno vijeće (KUK). No, PYD/PKK je uhapsila jednog člana KUK-a, te je uspjela ublažiti djelovanje kurdskih pokreta i odlučila kretati se s opozicionih grupama.

Prema određenim podacima, dok su Kurdi protivnici režima polahko gubili svoju platformu, sve utjecajnija je bila PYD/PKK, koja je imala dobre odnose s Assadom.

Kao što je i izjavio jedna od lidera PYD/PKK Salih Muslim, između režima i organizacije bio je jedan "pokriveni" sporazum.

Također, nakon izbijanja građanskog rata, te kaosa i autoritetskog vakuma koji je tada nastao, PKK/KCK se na sjeveru zemlje uspjela organizirati i širiti pod imenom PYD, a ujedno je stvorila platform za povećavanje broja militanata i formiranje upravnih struktura.

PYD/PKK, sa sjedištem u Kamisliju, tokom 2011. godine uspješno se organizirala u Afrinu, Kobaniju i Hasekeu.

U međuvremenu, Assadov režim, koji je ranije uhapsio, pustio na slobodu, pa zabranio ulazak, pozvao je lidera PYD/PKK Saliha Muslima da se vrati u Siriju, te počeo puštati na slobodu pripadnike terorističke organizacije. Tada je na slobodu pušteno 700 pripadnika PYD/PKK.

Nakon sastanaka održanih sa Salihom Muslimom, pružena je podrška terorističkoj organizaciji PYD, kojoj je i dopušteno da politički i oružano slobodno djeluje.

Istraživanja pokazuju da je na osnovu saradnje režima i PYD/PKK oko 900 pripadnika PKK došlo na sjever Sirije, a kasnije su predstavljali kičmu YPG-a.

Assadov režim je teroristima PYD/PKK predao sjever Sirije pod uslovom da regiju očiste od opozicije, a od jula 2012. godine, svoje snage je povukao iz regija Afrin, Kobani i Kamisli, u kojima većinski žive Kurdi, a kontrola nad ovim regijama je u potpunosti predata PYD/PKK.

Osim toga, od kraja 2012. godine, Assadov režim je pružao podršku u oružju i municiji militantima YPG-a na granici s Turskom.

PYD/PKK je nastavila saradnju s Assadovim režimom, sa kojima je zajednički kontrolisala Haseke, a nakon što je teroristička organizacija ISIS zauzela Kobani, dobila je podršku SAD-a u oružju i iz zraka.

PYD/PKK je želeći da iskoristi saveznički odnos s SAD-om i Assadovim režimom, počela je ulagati napore za spajanjem kantona nad kojima je imala kontrolu. Arapi i Turkmeni koji su živjeli zajedno u Tel Abyadu tada su bili izloženi etničkom čišćenju koje je provodila organizacija. Tada je dormirana linija od Jazeere do Kobanija.

SAD je 6. novembra 2016. godine pokrenuo operaciju s ciljem oslobađanja grada Rakke, koju je 2014. godine okupirala teroristička organizacija ISIS.

U ovoj operaciji PYD/PKK je djelovala s kopna, dok je SAD pružao podršku iz zraka. Na sličan način, grad Manbij, koji je od 2014. godine bio pod kontrolom ISIS-a, nakon operacije koja je trajala 70 dana prešao je pod kontrolu Sirijskih demokratskih snaga (SDG), odnosno PYD/PKK.

Nakon što su Oružane snage Republike Turske, zajedno sa Slobodnom vojskom Sirije, pokrenule ofanzinu "štit Eufrata" protiv ISIS-a i PYD/PKK, kako bi bili spriječeni u gradu Manbiju, zapadno od Eufrata, separatistička teroristička organizacija je ponovo sklopila dogovor s Assadom i zapadni dio grada u potpunosti predala Assadovom režimu.

Tokom turske operacije "Maslinova grana", koja je na sjeveru Sirije započeta 20. januara ove godine, iz PYD/PKK je poručeno kako bi za njih predstavljalo zadovoljstvo da kontrola nad Afrinom pripadne Assadovom režimu.

Šef katedre za političke nauke i međunarodne odnose na Univerzitetu YIldiz teknik prof. dr. Mehmet Akif Okur, u razgovoru za AA istakao je kako je Ocalan duži period boravio u Siriji, tokom kojeg je formirao svoje kadrove.

Istakao je kako u tom periodu PKK nije organizirana da djeluje protiv Sirije, a nakon što je SAD okupirao Irak došlo je do promjene klime na Bliskom istoku, tada je formiran i PYD.

Okur je naglasio kako režim nije u potpunoti prekinuo vezu s organizacijom.

"Vidimo da ovaj odnos traje i dalje, u svakoj dimenziji. Iako povremeno dolazi da napetosti, do sukoba, režim PKK vidi kao snagu koja može držati ravnotežu u Siriji, a u isto vrijeme i kao aktera kojemu u teškim situacijama može predati određene regije. To danas vidimo i u Afrinu", smatra Okur.

Podsjetio je na činjeicu da je teroristička organizacija pregovarala po pitanju Afrina.

"Organizacija zapravo, izuzev Turske, nastoji uspostaviti odnos sa svim snagama na prostoru Sirije. S nekima jači, s nekima slabiji odnos. Na taj način, kada se klima promjeni ima mogućnost traženja novih vlasnika i šefova", kazao je Okur, dodavši kako veza PYD/PKK s Rusijom još traje.