JERUSALEM (AA) - Esat Firat –

Palestinku Isru Ceabis, čijih je 60 posto tijela izgorjelo u eksploziji plinske boce u vozilu prije dvije godine u Istočnom Jerusalemu, izraelski sudski organi osudili su na 11 godina zatvora zbog optužbi da je pokušala napad na vojni punkt. Isra je u pismu koje je nedavno napisala istakla kako treba specijalnu njegu i medicinsku pomoć koju trenutno ne prima.

Ceabis je Palestincima bila poznata po ljubaznosti i spremnosti na pomoć. Prije eksplozije posjećivala je djecu u domovima u Istočnom Jerusalemu, bolesne u bolnicama, uveseljavala djecu na rođendanima… Činila je sve što može da usreći ljude.

Ova 33-godišnjakinja je pohađala nastavu za specijalizaciju i rehabilitaciju u višoj školi u Beit Haninu, u Istočnom Jerusalemu, a po povratku iz Erihe došlo je do eksplozije hladnjaka u vozilu, u kojoj je zadobila opekotine prvog, drugog i trećeg stepena na 60 posto tijela.

U eksploziji 11. juna 2015. u blizini punkta Zaim, lakše je povrijeđen izraelski vojnik. Međutim, Ceabis je optužena za pokušaj napada na vojni punkt.

Majka jednog djeteta je 7. novembra 2016. izvedena pred sud i osuđena na 11 godina zatvora, kao i kaznu od 20.000 izraelskih šekela (oko 4.700 eura) odštete povrijeđenom izraelskom vojniku.

Ceabis je godinu i četiri mjeseca nakon hapšenja mogla vidjeti sina Mutesima. Nakon toga joj nije dozvoljeno da ga vidi i to zbog zabrane uvedene njenom sinu zbog dokumenta sa područja Zapadne obale.

Ne samo da nema mogućnost da se vidi sa sinom, nego joj nije omogućeno ni liječenje.

Njena starija sestra Muna Jeabis ranije je za Anadolu Agency (AA) izjavila kako Isra trpi velike bolove i da joj nije omogućeno liječenje.

Kazala je kako je njenoj sestri pomagala Aliye el-Abbasi (Umm Musa), palestinska zatvorenica pedesetih godina koja je kaznu služila u zatvoru HaSharon u blizini Tel Aviva.

”Napisala mi je da se osjeća kao siroče nakon što je Umm Musa oslobođena. Dodala je kako joj je drago što je Umm Musa slobodna, ali da sada osjeća kao da joj je na silu otrgnut dio tijela“, istakla je.

Isra je u nedavno napisanom pismu sestri zatražila vršenje pritiska na Upravu izraelskim zatvorima da se omogući liječenje.

”Trpim veliki bol zbog grčeva u rukama i nogama. Da bih uradila i najmanju sitnicu, treba mi neko, što izaziva još veći bol u meni. Stid me, utučena sam, osjećam se bezvrijedno jer mi uvijek neko treba”, napisala je Isra.

Dodala je i kako joj je pod hitno potrebno nekoliko operacija da bi ozdravila.

”Hitno trebam mnogo operacija kako bih ozdravila i kako bi se ublažili grčevi, ali otkako sam zatvorena, upravitelji zatvora stalno mijenjaju datum operacije. Odrede mi jedan datum, a kada dođe dan za operaciju, kažu da je termin promijenjen. Stalno tako odgađaju, a moje zdravstveno stanje je svakim danom sve teže”, istakla je Ceabis.

U eksploziji je izgubila osam prstiju zbog čega joj je, kako navodi u pismu, veoma teško se obući i da to ne može sama, a upravitelji zatvora joj ne pomažu.

”Bojim se i pogledati u lice. A moja sestra Muna, da li se i ona mene boji? Mislim i o sinu, kako će reagirati kad me vidi, šta će reći? A ostali koji me vide? Svaki dan hiljadu pitanja mi se vrzma glavom, pitanja bez odgovora zbog kojih me obuhvata strah i zabrinutost”, dodala je.

Istakla je i kako je glasovi u njoj umaraju i da to što stalno treba nekoga dodatno pojačava bol.

”Moje zdravstveno stanje je svakim danom sve lošije. Osjećam se kao vulkan koji bi svakog trenutka mogao eksplodirati, želim plakati i vrištati. Zaista trebam psihologa. Trebam liječenje. Zbog psihičkih problema ne mogu ni jesti. Nemam nikako apetita. Svakim danom jedem sve manje”, napisala je Isra.

Ceabis želi da svi ljudi čuju njen glas.

”Ja nisam samo zatvorenik koji se suočava sa teškoćama zatvora. Ja sam neko ko zbog opekotina na tijelu ima različite vrste bolova. I da nisam u zatvoru, već da sam uz porodicu, moja situacija je teška. A kakva će tek moja sudbina biti ovdje?”, upitala je Palestinka na kraju.