Svijet

Haluk Selvi: Armenski lobi živi od industrije građenja mita o genocidu

Univerzitetski profesor historije i istraživač Selvi u intervjuu za AA govorio je o događajima koji su se dogodili 1915. godine te analizirao odnose između Turske i Armenije

Gülsüm İncekaya  | 24.04.2018 - Update : 24.04.2018
Haluk Selvi: Armenski lobi živi od industrije građenja mita o genocidu Foto: Gülsüm İncekaya - Anadolu Agency

Istanbul

ISTANBUL (AA) - GULSUM INCEKAYA – Direktor Centra za istraživanje tursko-armenskih odnosa na Univerzitetu u Sakaryji Haluk Selvi kazao je da najmanje 300 armenskih lobista i njihovih radnika zarađuju od “industrije genocida“ i da se zato ne može očekivati da Armenci odustanu od tvrdnji o genocidu kojeg su navodno pretrpjeli tokom Prvog svjetskog rata.

Univerzitetski profesor i istraživač Selvi u intervjuu za Anadolu Agency govorio je događajima koji su se dogodili 1915. godine, kao i o armensko-turskim odnosima.

Šta je armensko pitanje i zašto se njime bavimo od prošlog vijeka?

- Armenski istraživači sa američkih i evropskih univerziteta zastupaju tezu o navodnom genocidu nad Armencima i rade na tome da cijela svjetska javnost prihvati te tvrdnje. To je politička propaganda koja zanemaruje historijske činjenice i dokumente i nije to nova praksa. To potiče još iz prošlog vijeka. Zanimljivo je to da je evropska i američka javnost, vođena tim političkim činjenicama, danas došla u stanje da prihvata armenske tvrdnje.

Uporedo s tim, armenska dijaspora i Armenija kao nosioci tvrdnje o genocidu nad Armencima danas sarađuju sa silama koje su protiv Turske i nastavljaju propagandu sa apsolutnim uvjerenjem da su Turci odgovorni za genocid. Armenci se ne zadovoljavaju samo time da lažima o navodnom genocidu osude Tursku, već je u mnogim zemljama omogućeno da se procesuiraju svi koji ne vjeruju u tvrdnje o genocidu. Armenska dijaspora je uspjela u pravne sisteme mnogih zemalja uvrstiti odrednicu da poricanje navodnog genocida nad Armencima predstavlja zločin protiv čovječnosti. Međutim, tu veliku pogrešku spriječili su međunarodni sudovi.

Šta su stvarni ciljevi armenske dijaspore koja u zemljama Zapada širi propagandu o navodnom genocidu nad Armencima?

- Lider ASALA-e Avedikyan je kazao da u ogledalu ne može vidjeti lice ako ne kaže da je bio genocid. To shvatanje je jedan od najfrapantnijih primjera zloupotrebe stradalih u propagandne svrhe i temeljenja mržnje na historijskim maštama. Na sceni je proces koji možemo definisati kao stabilizaciju imaginarnog genocida. Turska je danas suočena s propagandom i mitom o genocidu koji su od vitalnog značaja za armensku dijasporu.

Armenci u svim dijelovima svijeta zastupaju taj duh o genocidu koji ih drži na okupu i podsjeća na njihov nacionalni identitet. Najmanje 300 armenskih lobista i njihovih saradnika žive od industrije genocida, sakupljaju pomoć, čuvaju identitet i prikupljaju političku moć. Zbog toga se ne može očekivati da Armenci odustanu od tvrdnji o genocidu.

Na kojim događajima su bazirane armenske tvrdnje o genocidu?

- Temelj armenskih tvrdnji o navodnom genocidu su događaji iz perioda vladavine sultana Abdulhamida II, odnosno dešavanja koja su se u više osmanskih vilajeta zbivala oko 1894., zatim dešavanja u Adani iz 1909. godine i preseljenja iz 1915. godine. Svi armenski historičari i oni koji ih podržavaju od 1894. godine do sada zastupaju istu metodu i tvrde da je Osmanska država nad njima vršila zločinačku politiku i da je premještanjem stanovništva iz 1915. godine ta politika dobila sve karakteristike genocida. Ti historičari biraju za izvore pisanje hrišćanskih zvaničnika koji su živjeli na tim prostorima ili svjedočenja žrtava koje su preživjele te navodne zločine. Međutim, oni ne prihvataju službene izvore kao što su zvanični dokumenti, prepiske i izvještaji iz tog perioda.

Koliki su uticaj zemlje Zapada imale na pobunu Armenaca?

- Osmanska država se urušila u 19. stoljeću. Krajem tog stoljeća su se pojavili mnogi elementi koji su htjeli da se odvoje i postanu nezavisni. Uz podršku Evrope i Rusije su izabrali teror kao sredstvo borbe. Evropski mediji su o dešavaljima u Anadoliji i prijestolnici Istanbulu pisali kao o izdisanju istine i pritiscima. Armenski komiteti u američkim i evropskim gradovima su podržavali novinare koji su učestvovali u širenju propagande.

Armenski komiteti su slijedili praksu revolucionarnih komiteta Grka, Srba i Bugara u tadašnjoj Osmanskoj državi. Po uzoru na njih su uspjeli u zemlju dopremiti oružje i eksplozive iz Rusije, Evrope i Amerike.

Kao i u slučaju djelovanja svih drugih terorističkih grupa, inozemne veze i podtsticaji su bili vodilja i u slučaju armenskih terorističkih aktivnosti koje su trajale od početka 19. stoljeća do rušenja Osmanske države. Velike sile su podržavale armenske organizacije finansijski, propagandno i u naoružanju kako bi došli do uticaja u novonastaloj situaciji na Bliskom istoku i Kavkazu. Armenski problem ne bi došao u današnju bezizlaznu situaciju da nije bilo različitih grupa u Velikoj Britaniji, Rusiji i SAD-u.

Koliko su armenske tvrdnje u skladu s naučnim osnovama?

- U konačnici svih tih aktivnosti se od Turaka traži da prihvate tvrdnje o genocidu koje su, kako se navodi, počinili Turci i koje su dokazane pouzdanim dokazima. Sredstva i materijali na kojima se želi graditi historija i varati ljude nemaju nikakve veze s naučnim i nepristrasnim pristupima. Stoga su Turci optuženi za nešto što nisu počinili i na njih se vrši pritisak da prihvate nešto što nisu učinili. Turci od američke i evropske javnosti, koje se predstavljaju kao nepristrasne, slobodne i naukom vođene, traže da opravdaju te epitete i zajednički na naučnim osnovama analiziraju događaje iz prošlosti.

Šta mislite o zahtjevima za izvinjenje i priznanje koji se Turskoj nameću u vezi s događajima iz 1915.?

- Zvanične brojke pokazuju da je u Anadoliji 1915. godine bilo najviše 1,1 milion Armena. Danas armenska strana zastupa ideju da je 1,5 miliona Armena ubijeno, što negiraju zvanični podaci. Nasuprot tome, Armeni su u Anadoliji i na Kavkazu uništili isto toliko Turaka.

Armenske tvrdnje o genocidu koje se Turskoj nameću u kontekstu niza događaja iz 1915. godine i zahtjevi da Turska prizna te tvrdnje i izvini se za to nisu ništa drugo nego nastavak politike pritiska i sputavanja Turske. Izviniti se za te događaje bi značilo zanemarivanje i poricanje cijele turske historije.

Šta je stvarni cilj politike Zapada koji podržava Armeniju?

- Danas između Turske i Armenije postoje tri važna problema, tvrdnje o genocidu, problem u Karabagu i osporavanje teritorijalnog integriteta i granica Turske. Bez rješavanja tih problema, nemoguće je popraviti odnose između dvije zemlje. Zemlje Zapada, u prvom redu Francuska i SAD, podržavaju Armeniju kako bi došle do većeg uticaja na Kavkazu. Proklamuju proarmensku politiku i izvršavaju armenske zahtjeve u vezi sa Turskom.

Najbolja politika koju Turska može primijeniti prema Armeniji bi bila da se približi armenskom narodu u toj zemlji i oslobodi ga uticaja njegove dijaspore. Bez takvog pristupa će se nastaviti situacija kakvu imamo već tri decenije.

Možemo li reći da armenski lobisti uporedo remete tursko-armenske odnose, ali i sabotiraju ulazak Turske u Evropsku uniju?

- Protivnici turskog članstva u Evropskoj uniji su stvorili prepreke čim je Turska kazala da želi integraciju. Armenski problem je bio jedan od glavnih prepreka. Protivnici članstva Turske u EU su shvatili da Turci nikada neće priznati armenske tvrdnje o genocidu i zato su taj problem prepoznali kao dugoročno sredstvo blokade integracije. SAD je željela dovesti Tursku i Armeniju za stol kako bi se prevazišli problemi i u najmanju ruku okončala neprijateljstva, ali i kako bi se sam SAD oslobodio pritisaka armenskog lobija. Protokoli potpisani 10. oktobra 2009. godine bili su pokazatelj te politike. Međutim, ti optimistični pristupi su poraženi voljom 3,5 miliona armenskih dijasporaca, a nasuprot slabašne Armenije u kojoj živi 2,5 miliona ljudi. Protokoli su poništeni.

Svakog 24. aprila se provode propagandne aktivnosti o navodnom genocidu, a da li to ima direktnog uticaja i na vanjsku politiku Turske?

- Uprkos pokazanoj dobroj volji Turske, Armenija nastavlja na svim platformama, od parlamenata do javnosti, širom svijeta voditi kampanje protiv Turske i Turaka i sve to plasira pod plaštom tvrdnji o genocidu. Uporedo s tim, traži od Turske da ukine sankcije koje joj je nametnula, a iste koristi i kao sredstvo pritiska na Tursku posredstvom SAD-a i EU-a.

Ukoliko postoji želja da se danas grade dobrosusjedski odnosi između Turske i Armenije, potrebno je insistirati na uzajamnom priznanju teritorijalnog integriteta i granica, a ne na jednostranim zahtjevima za izvinjenje. U suprotnom, nastavak ustrajavanja na izvinjenju neće donijeti rezultate jer je neutemeljeno. Republika Turska i Turci nemaju ni pravnu, ni historijsku osnovu da se izvinjavaju Armencima.

Armenci su u prošlosti stradali kao sredstvo velikih sila. Čini se da ni danas nisu izvukli pouku iz historije i još uvijek su sredstvo velikih sila koje provode aktivnosti protiv Turske. Armencima to neće donijeti ništa dobrog, baš kao što nije ni u prošlosti. Njihova sretna budućnost je u prijateljskim odnosima s Turcima.

Na internet stranici Anadolu Agency (AA) objavljen je samo dio sadržaja vijesti koje su putem našeg Sistema protoka vijesti (HAS) dostupne korisnicima. Molimo da nas kontaktirate za pretplatu.
Srodne teme
Bu haberi paylaşın