Čedomir Domuz heroj s Igmana

HADŽIĆI/IGMAN (AA) - Almir Terzić

Zajedno su se borili za odbranu Bosne i Hercegovine. Zajedno su i ukopani jedan pored drugog na Brezovači, na Igmanu. Komandir Čedomir Domuz - Bato, vuk s Igmana, nosilac najvećeg ratnog priznanja "Zlatnog ljiljana", "Policijske medalje za hrabrost" i "Ordena zlatnog grba s mačevima" i šehid Adnan Došlić - Blondika, njegov saborac.

Njih dvojica, kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Teo Domuz, su tu nekako simbol BiH.

"Čedomir Domuz meni kao djetetu je bio uvijek u dobrom sjećanju. Istinski borac, patriota, dobar otac, jednom rječju idol. Volio je Bosnu i Hercegovinu, živio za Bosnu i Hercegovinu i poginuo za Bosnu i Hercegovinu", s ponosom ističe Teo Domuz, s kojim smo o njegovom ocu, razgovarali na Brezovači, na Igmanu, gdje je Čedo i ukopan.

Teo kaže kako je Čedo na samom početku ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini kao policajac tadašnje države, nekako vidio šta se dešava, šta se radi i priprema.

"Sa svojih nekih 30-tak prijatelja, kolega, poznanika, preduhitrio je situaciju i izašao na Igman, na Brezovaču. Njegove ostale kolege su išle na Mrazište. I bukvalno od agresorske strane preuzele Igman. Igman inače, kao planina i u Drugom svjetskom ratu, a i u našem ratu je strateško mjesto za Sarajevu, a samim tim i za Bosnu i Hercegovinu. Nekako su na vrijeme reagovali i na vrijeme uzeli planinu Igman, zauzeli je, da bi se kasnije ispostavilo da je to bio jedan jedini put otvoren ka Hrasnici i aerodoromu i poslije tunelu i ulazu u Sarajevo", navodi Teo.

Iako tada mali dječak, Teo kaže da je Čedo sa saborcima izašao upravo na Brezovaču. Sjeća se Teo i da se sve što je Čedo rekao, nekako i ostvarilo.

"Znao je jednostavno da neće dočekati karaj rata. I stalno je govorio: kada poginem sahranite me na Igmanu, ako ipak preživim, neću silaziti s Igmana. Tako je i bilo. Ostao je na Igmanu", navodi Teo.

Čedomir Domuz poginuo 30. jula 1992. godine. Iako su prve linije bile na maloj udaljenosti, saborci su Čedu ukopali, prema njegovoj želji, na Brezovači, na Igmanu.

- Bosna u malom

"Tu stotinjak metara ispod lokacije gdje je ukopan, na Brezovači, bile su i agresorske snage, odnosno njihovi rovovi. Komemoracija i sve ostalo je sprovedeno na Igmanu, a onda je najuži dio njegovih saboraca sišlo i ukopalo ga ovdje. Odmah nakon toga vratili su se nazad", prisjeća se Teo.

Zlikovci su pokušali i mrtvog da ga ne ostave na miru. Iščupali su drvenu oznaku na kojem je stajalo Čedino ime i odnijeli je u Hadžiće. Porodica ju je našla po reintegraciji Hadžića. Na njoj je bilo ispisano "Alijin bojovnik". Pokušali, ali hrabrost i sjećanje na Čedu nisu mogli uništiti.

A, mnogo fascinantnih stvari vezano je za Čedu, vuka sa Igmana, kako kaže i vokalna interpretatorka Ljubica Berak, kako ga se zapravo sjeća.

Interesantno za njega i njegovu jedinicu, kaže Teo, jeste to što je u njoj bila jedna mala Bosna, odnosno sastavljena od pravoslavaca, katolika, Roma, svih nacija.

...